Volonterski centar Split

Bruno Šumanović (34) volonter je Centra Zlatno doba. Svoju volontersku avanturu započeo je razgovorom i ispunjavanjem prijavnice u Volonterskom centru Split. Nije imao prethodnog volonterskog iskustva, ali imao je jaku želju pomoći drugima. Budući da je bio nezaposlen, htio je popuniti malo svoje slobodno vrijeme – da ne sjedi beskoristan doma i da se uključi u društveno koristan rad. Kako je po struci viši fizioterapeut, htjeli smo za njega naći volonterski angažman u kojem bi na najbolji način do izražaja došla njegova znanja i vještine. Uputili smo ga u Centar Zlatno doba.

Centar Zlatno doba ogranak je Udruge „MI“ – Split koji služi kao dnevni boravak za splitske umirovljenike i u kojem oni na raspolaganju imaju različite aktivnosti koje im obogaćuju svakodnevicu. Bruna su odlučili angažirati za fizioterapijske vježbe koje bi se izvodile jednom do dvaput tjedno. „Bruno je u Centru Zlatno doba počeo volontirati prije nešto više od dva mjeseca i već je oko sebe okupio grupu vjernih korisnica, za koje su se vježbe koje Bruno izvodi pokazale jako korisnima. Procjena zadovoljstva njegovim radom jako je pozitivna i od strane djelatnica Centra i od strane samih korisnica vježbi.“, o Brunovom volonterskom radu kaže Tijana Tešija, koordinatorica volontera Centra Zlatno doba.

A Bruno? „U Zlatnom dobu se osjećam ugodno, nema stresa i atmosfera je opuštena, ali meni je najbitnije da su korisnice bile jako zadovoljne vježbama koje sam vodio. Kažu da su im vježbe dosta pomogle, a volontiranje je pomoglo i meni. Razvio sam komunikacijske vještine, sad sam slobodniji i opušteniji u razgovoru s ljudima.“

Kad je nedavno voditeljica rekreativne gimnastike u Centru Zlatno doba najavila otkaz želeći se posvetiti studiju, za zaposlenice Zlatnog doba nije bilo dvojbe – ponudit će Brunu taj angažman. Bruno ga je sa zadovoljstvom prihvatio pa od ožujka i službeno postaje njihov honorarni suradnik.

„Smatram da će mi moj volonterski rad i sada honorarni posao pomoći da nađem i zaposlenje na puno radno vrijeme. Mislim da će poslodavci blagonaklono gledati na moj angažman jer će u mom životopisu vidjeti da nisam besposlen sjedio doma, nego sam se malo aktivirao i pokušao nešto napraviti. Nadam se da će i moj primjer ohrabriti druge volontere da učine nešto za društvo i za sebe, da ne vise samo po kafićima.“, kaže Bruno, a Tijana na to dodaje: „Voljela bih da Brunova priča posluži kao motivacija i ostalim (potencijalnim) volonterima jer volontiranjem ne činimo dobro samo drugima, već i sebi. Ne mora svaki volonterski angažman rezultirati zaposlenjem, ali zasigurno će biti dragocjen za svakog volontera/volonterku i učiniti ga/ju boljom osobom.“.

Autorica: Antonia Matković