Zbog specifičnosti uzorka (način prikupljanja ispitanika i veličina uzorka) rezultati dobiveni ovim istraživanjem ne mogu se generalizirati na opću populaciju, no važni su iz barem nekoliko razloga – mladi su uglavnom pokazali pozitivne stavove o volontiranju, oni koji se u volontiranje uključe uglavnom imaju pozitivna iskustva i za sebe vide brojne dobrobiti (sretniji su i ispunjeniji, stekli su nova znanja i vještine i obogatili svoj društveni život). S druge strane, one koji ne volontiraju u tom sprječavaju obiteljske, školske ili poslovne obaveze. Povremena negativna iskustva (ako su ih imali) i za volontere i za one koji trenutno ne volontiraju nisu presudna u odluci da (ne)volontiraju.
Ispitanici su i u kvantitativnom i u kvalitativnom dijelu istraživanja naveli nužnost informiranja mladih o mogućnostima volontiranja te tu istaknuli važnu ulogu promocije volonterstva i poticanja na volontiranje kroz obrazovni sustav i kroz medije. Mlade je važno poticati na uključivanje u volonterske aktivnosti kroz školu, no prema saznanjima Volonterskog centra Split i prema zaključcima tribine provedene u svibnju 2019. godine u sklopu Dana volonterskog rada, to često ostaje na pojedincima (školskim koordinatorima volontera), a ne na školskom kolektivu te ne predstavlja razvojnu smjernicu u školskom kurikulumu. Maloljetni volonteri često nemaju priliku za volontiranje u organizacijama civilnog društva, stoga škole imaju ključnu ulogu u razvoju volonterstva i svijesti o pomaganju kod mladih od najranije dobi. U manjim mjestima s nerazvijenim civilnim sektorom i nedostatkom sadržaja škole često u tome imaju jedinu i glavnu ulogu. Važni partneri školama u tome mogu biti regionalni i lokalni volonterski centri kroz educiranje školskih koordinatora volontera i učenika te kroz pomoć u kreiranju volonterskog programa i realizaciji volonterskih akcija.
Rezultati istraživanja ukazuju i na to da volonteri smatraju kako važnost volontera u društvu i dalje nije dovoljno prepoznata i kako se vještine stečene volontiranjem nedovoljno priznaju i vrednuju pri upisivanju na fakultet i pri zapošljavanju. Navedeno ukazuje na potrebu za širom društvenom afirmacijom prakse volontiranja, kao i na potrebu za razvojem i implementiranjem strategija i politika vezanih za mlade na našem području koje će biti fokusirane na osobni razvoj (razvoj samopouzdanja i empatije) i na razvoj vještina (socijalnih, organizacijskih, komunikacijskih i sl.) kod mladih kroz volontiranje. Dodatno, sudionici fokus grupe naglasili su kako volontiranje ima potencijal daljnjeg razvoja i širenja u budućnosti s porastom životnog standarda građana. Smatraju da pojedinac treba prvo zadovoljiti svoje osobne potrebe kako bi mogao doprinijeti razvoju zajednice kroz volontiranje.
Zbog brojnih dobrobiti koje volontiranje donosi pojedincu i društvu, smatramo kako je potrebno provesti daljnja istraživanja na ovu temu, temeljitije ispitati stavove, iskustva i razmišljanja mladih na nacionalnoj razini s ciljem kreiranja novih politika, strategija i projekata usmjerenih na mlade i volonterstvo u RH.
Više o istraživanju i tekst cijelog istraživanja možete preuzeti na OVOJ poveznici.
