Nositelj projekta, koji je financiran iz Europskog socijalnog fonda je Volonterski centar Osijek, a krajnji korisnici su osobe s invaliditetom koje žele poboljšati vlastite kompetencije u svrhu veće zapošljivosti. Projekt se provodi u 5 regija Republike Hrvatske, a traje od veljače 2015. do lipnja 2016. godine. Sudionicima edukacija Volonterski centar Split omogućiti će smještanje u organizacije civilnog društva u volonterskom kapacitetu, a posebna će pažnja biti posvećena kreiranju svrsishodnih I kreativnih volonterskih programa unutar organizacija domaćina I pružanja podrške kako bi volonteri realizirali svoj puni potencijal.
Kako bismo dobili što bolju povratnu informaciju od korisnika o njihovim dojmovima o edukacijama, intervjuirali smo dvije korisnice, a u nastavku donosimo njihove doživljaje.
Za početak, o kojoj se vrsti invaliditeta radi kod vas?
Ivana: Ja sam visoko slabovidna osoba. Na jedno oko ne vidim ništa, ne osjećam dan i noć, a na drugo oko vidim 5%.
Katarina: Multipla skleroza.
Kako ste čule za ovu edukaciju?
Ivana: Preko više kanala. Iz udruge TOMS dobila sam mail i rekli su mi ako me zanima da se prijavim. Drugo, čula sam od prijateljice koja je obavijest dijelila na Fejsu.
Katarina: U edukaciju me uvela tajnica Društva multiple skleroze. Iz Udruge su me zvali i ja sam se pozivu odazvala.
Koji su bili vaši razlozi za prijavu?
Ivana: Pa, pročitala sam sve o projektu i programu i zainteresiralo me.
Katarina: Volim ovakve vidove sudjelovanja. Smatram da je za mene to dobro, za moje mentalno zdravlje, osjećam se zadovoljnija sobom i veseli me, što je dobro.
Na koje ste prepreke naišle dosada pri traženju posla?
Ivana: Najveća prepreka je moj vid jer ja ne mogu raditi puno stvari, ne mogu čitati s papira te moram imati prilagođeno računalo.
Katarina: Osobno nisam nailazila na neke prepreke pri traženju posla.
A općenito, iako je nezahvalno generalizirati s obzirom na razne vrste i stupnjeve invaliditeta, što mislite koje su prepreke na koje najčešće nailaze osobe s invaliditetom pri traženju posla?
Ivana: Često je problem neznanje poslodavaca, strah. Ne znaju što mogu očekivati od osobe s invaliditetom, koja su njena ograničenja. Prilagodba prostora također.
Katarina: Ne znam, mislim da to ovisi od čovjeka do čovjeka i o vrsti posla. Osobni stav prema invaliditetu je svakako faktor.
Mislite li da osobama s invaliditetom volonterski angažman može stvoriti određenu prednost pred ostalim kandidatima?
Ivana: Ovisi o poslodavcu i kako on gleda i koliko cijeni volontiranje.
Katarina: Da.
Mislite da postoje neki poslodavci koji cijene volontiranje i kompetencije stečene takvim radom?
Ivana: Baš smo na edukaciji spominjali Povelju, koja je bila potpisana u Zagrebu, gdje su 23 poslodavca potpisala da će priznavati vještine stečene volontiranjem kao i one dobivene školovanjem.
Katarina: Ja sam uvjerena da postoje poslodavci koji cijene volonterske vještine. Opet, sve to ovisi od osobe do osobe.
Mislite li da će vama osobno vještine i znanja koje ste stekle tijekom edukacije biti od koristi u budućnosti pri traženju posla?
Ivana: Ja se nadam.
Katarina: Ja jesam u invalidskoj mirovini, ali sigurna sam da bih imala koristi od ovih znanja.
Jeste li dosad volontirale?
Ivana: Ne.
Katarina: Jesam, u Društvu multiple skleroze.
Jeste li razmišljale možda u kojem bi se smislu mogle volonterski uključiti u zajednicu nakon edukacija, o nekoj udruzi ili vrsti volonterskog posla?
Ivana: Htjela bih raditi s djecom s posebnim potrebama. Oni imaju svoj poludnevni boravak pa im mogu pomagati, igrati se s njima…
Katarina: Još razmišljam o tome, ali svakako ću se volonterski angažirati. Bila bi šteta potratiti ovo sve.
Kakav je vaš dojam općenito o čitavom edukacijskom ciklusu kojeg ste prošle?
Ivana: Ja sam stvarno prezadovoljna, gradivo je na dobar način prezentirano. Cure (trenerice, op.a.) su super, aktivno se sudjelovalo. Oni sramežljivi ne ostaju nezamijećeni, svatko se sluša, svačije mišljenje se uvažava. Koliko je god potrebno, objasnit će se nekome.
Katarina: Ja sam preoduševljena. Prezadovoljna sam pristupom, organizacijom, teme su zanimljive, što je meni začuđujuće jer sam očekivala drugačije. Ja sam očekivala da ću ja tu doći i sjediti, pa me ovo ne iznenadilo, nego sam oduševljena do te mjere da sam jučer došla bolesna. Trenerice preprepredobre. Daju priliku, potiču na razmišljanje, izvlače iz tebe ono što si ti potkopao jer bolest napravi da sebe podcijeniš. Izvlače iz mene ono što sam zapravo ja. Ja sam stvarno sretna. Upoznala sam, što je najveće bogatstvo, puno različitih ljudi i svi ti ljudi su sad dio mog života.
Možemo li zaključiti da vam je objema drago što ste se odlučile prijaviti na edukaciju u okviru ovog projekta?
Ivana: Izuzetno mi je drago i nadam se da će biti još ovakvih prilika i edukacija na kojima ću ja sudjelovati ako budem u prilici.
Katarina: Da. Novi ljudi, nova znanja, zadovoljstvo, iskustvo, to je to.
