Volonterski centar Split

Turističko-ugostiteljska škola u Splitu svojim učenicima nudi priliku volontiranja u bolnici, te raznim dječjim i domovima umirovljenika na području Splita. Glavna odgovorna za pokretanje i održavanje ove već tradicionalne izvannastavne aktivnosti jest psihologinja Nataša Stefanovski....

Akcije volontiranja naših učenika u različitim ustanovama postoje već deset godina. Posebno uspješna je suradnja s KBC-om Split, koja traje punih osam godina ističe prof. Stefanovski.

Šarena igraonica
Da je zaista uspješna, uvjerili smo se prošle nedjelje na licu mjesta, u igraonici dječjeg odjela bolnice na Firulama, zatekavši Lucijanu Verbanac, Goranu Batinić, te Fani Juranović, učenice 3.c razreda, kako u prostoru šarene igraonice prepune igračaka animiraju, zabavljaju i igraju se s djecom. Naime, odgojiteljice (ili, kako ih djeca odmila zovu, “tete”) petkom popodne, subotom i nedjeljom imaju slobodno. Tu uskaču volonteri Turističke škole zahvaljujući kojima mališani koji se nađu vikendom u bolnici ipak mogu prekratiti vrijeme igrajući se.

volon01Većina djece, ako im to zdravstveno stanje dopusti, vikendom bude puštena kući. Čim vide da dolazimo k medicinskim sestrama po ključeve, počinju se skupljati pred vratima igraonice veselo kazuje Luciana, držeći u naručju jednoipogodišnju Modestu.

Njihova uloga teta traje dva do tri sata, zatim dolazi sljedeća grupa učenika. Praksa nalaže da volontiraju učenici trećih i četvrtih razreda zbog ipak pretpostavljenog posjedovanja potrebne emocionalne zrelosti. No, kako možemo čuti od učenica, odaziv je tako velik da sve više prvaša i drugaša želi pridonijeti svojim dobrotvornim radom.

Oduvijek sam voljela djecu pa mi je volontiranje savršeno leglo. Nama ovo ne oduzima odviše vremena, a njima mnogo znači. Ako im već možemo ublažiti ovaj mukotrpni boravak u bolnici, zašto to ne učiniti? U suprotnom bismo, vrlo vjerojatno, ovo vrijme ionako potratili u nekom kafiću pojašnjava Luciana.

Uvijek sam oko sebe imala mnogo mlađih rođaka, tako da mi je ovo gušt. Dobar je to osjećaj kada znaš da si nekome uljepšao dan dodaje Gorana, pomažući složiti slagalicu malom Ivanu.

Nije sve bilo tako sjajno u početku. Mnogi su se, primjerice, bojali da će uhvatiti kakvu bolest, zarazu, ali zahvaljujući prof. Nataši prevladali su predrasude saznavši kako djeca s kojom dolaze u kontakt nisu nosioci zaraznih bolesti.

Željela sam pomoći djeci, no bilo me strah prvi put kad sam došla. To više što je taj prvi put bilo jedno dijete u kolicima. Nisam znala hoću li to moći. Potreslo me. Puno su mi pomogli savjeti psihologinje Stefanovski. Govorila nam je da budemo otvoreni, srdačni, ljubazni i veseli prema djeci, a ako nam se ne bude svidjelo, da uvijek možemo odustati. Tu rečenicu sam neprestano imala na umu kaže Fani, dodavajući različite igračke djeci.

Na pitanje što joj je posebno ostalo u sjećanju u dosadašnjem radu s djecom, Fani je odgovorila:

Nikada neću zaboraviti djevojčicu koju sam naučila crtati srce.

Luciani će, pak, u sjećanju ostati djevojčica koja je, pravivši se barbie princezom, baš nju odabrala za barbie sluškinju! Do kraja našeg razgovora igraonica se potpuno napunila. Štoviše, poprimila je sve značajke veselog dječjeg vrtića, makar su djeca bila u rasponu od jedne do trinaest godina. Valentinovo je već prilično za nama, no izrađena crvena srca nastavila su ukrašavati i utopljavati igraonicu KBC-a Split.

Piše: Jelena Pleština

3. gimnazija

izvor: Slobodna dalmacija