Volonterski centar Split

Splitski volonteri odradili su u zadnjih godinu dana 100.000 sati, što je, računato u novcu, 2,8 milijuna kuna.

 

Ekonomska kriza svjetskih razmjera neupitno je oštetila gospodarstvo, ali što je još bolnije, milijune je otjerala u depresivna stanja izgubljenog rata za svakodnevnu egzistenciju. U takvom sveopćem crnilu veseli i obični osmijeh prolaznika, a kamoli nečija besplatna, velikodušna pomoć.

 

Prema statistikama splitskoga Volonterskog centra pri udruzi “Mi”, Splićani su u posljednjih dvanaest mjeseci darovali gradu 100 tisuća sati volonterskog rada! Ako tu brojku pomnožimo s prosječnom cijenom rada za jedan sat, dobije se zanimljiva suma od otprilike 2.800.000 kuna neto (korišteni službeni podaci izračuna za posljednji mjesec isplate plaća u Hrvatskoj)!

- Split je prije desetak godina intenzivnije počeo razvijati svijest o potrebi volontiranja. Godine 1998. organizirani su prvi Dani volonterskog rada, na kojima su se udruge sramežljivo predstavile, dok ih danas djeluje više od 150, skrbeći za podizanje razine civilnog društva.

Split je u tome oduvijek prednjačio na području Lijepe naše, a upravo je naš Volonterski centar jedan od četiriju u Hrvatskoj, uz Zagreb, Rijeku i Osijek – kaže Duška Milinković, koordinatorica Volonterskog centra udruge “Mi”, najavljujući 12. dane volonterskog rada, koji će se održati u svibnju.

Ponajbolji primjer zajedničkog rasta sa splitskom volonterskom scenom, svakako je Edita Maretić, ravnateljica Dječjeg doma “Maestral”, koja je nakon deset godina pro bono rada, svoj hobi u konačnici pretvorila u profesiju.

Mladima dati priliku
- Počela sam davne 1993. godine u udruzi “Duga”, koju je vodio Igor Longo. Postupno sam se aktivirala u sve većem broju udruga, upoznala mnoge zanimljive ljude iz tog sektora: Dadu Lelasa, Deana Dergića, Dražena Radmana, Emira Nurkića…

Radila sam i za svjetske organizacije, poput UNHCR-a, koja pri UN-u skrbi za izbjeglice, ali nikad nisam razmišljala da će sustav socijalne skrbi biti moja profesija – kazuje ravnateljica, inače diplomirana profesorica biologije, koja je prije posla u Dječjem domu radila u vrtiću, školama i na fakultetu. - Uvijek sam imala želju raditi s mladim ljudima i djecom koja imaju različite poteškoće, zato i ne prihvaćam gunđanja starijih kako mladež ne valja.

Upravo suprotno, treba im dati priliku, podržati ih, a dovoljan dokaz je više od sto volontera koji redovito dolaze u dom pomagati djeci pri učenju, ali i družiti se s njima – nastavlja Maretić, navodeći kao primjer Maju Maras, studenticu na Filozofskom fakultetu.

- Prije tri godine sam počela u udruzi “Sunce”, gdje sam sudjelovala u organizaciji glazbenih radionica, a nakon što sam napunila 18 godina, prijavila sam se za volontiranje u domu jer sam osjećala da toj djeci mogu najviše pomoći.

Tjedno dva puta dolazim i jednostavno ne prihvaćam isprike nekih kako nemaju vremena. Jedna kava manja, a srce je sto puta ispunjenije – iskreno govori Maja, koja priznaje da nije imala nikakvih problema u socijalizaciji s djecom jer su je odmah srdačno prihvatila.

- Kada Maju cure iz “velike kuće” sretnu za pet, deset godina, bit će joj neizmjerno zahvalne jer im je darovala svoje vrijeme i pažnju, a toga svima nedostaje – završava Maretić, navodeći dvije velike životne lekcije koje je naučila volontirajući.

Prvo, stekla je široki krug prijatelja i poznanika kojima se uvijek može javiti za pomoć pri radu i brizi za štićenike doma, a druga je spoznaja da se ljude nikada ne treba promatrati samo u jednom sloju, jer svatko ima svoju životnu priču koja ga je mogla potaknuti na različita ponašanja.

Zakon o volonterstvu
Obje sugovornice su vrlo emotivno govorile o svim iskustvima i prisjećale se dojmljivih anegdota, uz zaključak da onaj tko nije darovao svoje vrijeme drugome, ne zna što propušta. Jednako izgubljen bio je i hrvatski zakonik u pogledu volontiranja, sve do početka ove godine, kada je konačno donesen novi Zakon o volonterstvu.

Naime, izglasane su neke promjene u pogledu institucionalnog volontiranja i vrednovanja rada volontera. - Veseli nas što je konačno donesen novi zakon kojim volonteri nisu više marginalizirani, a njihov rad postaje društveno prihvaćeniji i od države dobiva veću promociju. Jednostavna ilustracija je što će od ove godine sve udruge slati detaljne prijave s točnim brojem odrađenih sati u Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, gdje će se voditi uredan registar.

Dakako, nije riječ o kontroli, nego želji da se dodatno afirmira volontiranje, posebice kod mladih - kaže Milinkovićeva, na što se nadovezuje Nives Ivelja, izvršna direktorica Udruge, ističući povratne vrijednosti koje dobivaju volonteri sudjelovanjem u raznim projektima. - Volontiranje je odličan put za uključivanje u društvo i uspješnu socijalizaciju.

Pojedinac se uči biti korisnim za zajednicu, dati vlastiti doprinos, a istodobno stječe nove, pozitivne vrijednosti - uvjerava nas Ivelja. Prema iskustvima naših sugovornika, volontiranju su sklonije djevojke i žene, za razliku od muške populacije koja se teže odlučuje za takav korak. O čemu je riječ, provjerili smo iz prve ruke u razgovoru sa Srđanom Turudićem, apsolventom Ekonomije.

- Sasvim slučajno sam počeo volontirati, prijateljica me jednom odvela u udrugu, ali nisam imao nikakav plan jer sam bio uvjeren da takve organizacije volonterskog rada postoje jedino u američkim filmovima. Skroz sam se iznenadio, povukla me dobra energija i nisam ni shvatio, a već sam postao volonter – kaže Srđan, član udruga “Split zdravi grad” i “AIESEC”.

‘Posvajanje’ plaža
- Tijekom posljednjeg projekta na kojem sam radio, upoznao sam 11 mladih ljudi iz cijelog svijeta koji su došli kod nas u sklopu studentske razmjene. Tada nam je Grk Antonios Stathakis predložio zanimljivu akciju “posvajanja” plaža; “posvojilo” bi ih učenici srednjih škola, kako bi se zadržala čistoća i urednost obale.

Zanimljivo je da je upravo udruga “Most” na nedavno održanom “Sajmu ideja” najboljim prijedlogom proglasila čišćenje plaža. Zajedničkim snagama krenut ćemo u akciju za Sudamju – pohvalio se Srđan. Prošlogodišnja ideja sa Sajma o uređenju devet vrtića proglašena je najboljim projektom u 2008. godini.

Sudeći prema najavama, srednjoškolci i studenti će jednodnevnom akcijom učiniti mnogo više nego što gradske starješine tvrde da uspješno obavljaju godinama.

 

Izvor: Slobodna Dalmacija
Piše: Jure Jerić